Mizerija

Da Vam svima koji će uzeti da pročitaju ovaj Blog iscrtam kako god mogu jasnije, nemamo ni mjesta ni vremena, da guramo krivicu jedni na druge, SVI SMO JEDNAKO KRIVI ZA OVU MIZERIJU koja je, istina, nastala ne našom krivicom, ali jeste nastala zbog manjka empatije tj. na drugoj strani medalje, zbog naivnosti, da će politička, religiozna, ekonomska elita BiH riješiti problem izbjeglica u BiH.

Idemo redom.
Europska Unija je izdvojila 14 miliona Eura za migrante u Bosni i Hercegovini.
Migranti su i u Tuzli, Sarajevu, Bijeljini, sa najvećom koncentracijom u Bihaću, Cazinu, generalno, sa gradovima koji se graniče sa EU tj. Hrvatskom.

Ne bih da se osvrćem na ostale gradove, jer nisam obišao teren u ostalim gradovima, moj primarni fokus je Tuzla.
Od (samo) 14 miliona Eura koje je dala EU (a gdje su ostale “budžetske” mogućnosti), nemam tačan podatak koliko je novca došlo do tuzlanskoga kantona, ali evo šta taj novac nama kupi u Tuzli.

Tuzla-Migrantsa-Kriza

Ovo je slika koja je nastala danas, negdje oko 11 sati prije podne 4.10.2019. godine u Tuzli, tokom obilaska migranata na autobuskoj stanici, gdje smo ja i moja mati, dijelili neke moje stare, zimske stvari za obući.
Prolazeći između migranata, do ulaza u željezničku stanicu, sa desne strane, vani, između nekoliko mladih muških migranata, koji se mogu vidjeti i na slici, bila je ova curica, koja je plakala, i pozivala mamu.
Slomljenim engleskim jezikom nam je rečeno da je izgubila mater. Na još nekoliko naših pitanja; ko je dijete, gdje su joj roditelji, itd. … , kod ostalih osoba koje su bile tu (uglavnom muške osobe), dobili smo manje – više isti odgovor: da se radi o djetetu koje nema majku. Ja sam odmah na to predložio staroj da odemo do policije, prijavimo ovaj specifični slučaj, šta smo čuli i vidjeli.
To smo i uradili.
Otišli smo prvo do MUP-a TK. Tu nam je rečeno da se javimo

odjelu za strance, u odjelu za strance da se javimo MUP-u tj. da su oni trebali da angažuju osobe iz socijalne skrbi, koje bi preuzele dijete i do kraja ispitali da li je dijete tu samo među nepoznatim odraslim osobama, i da spava na ulici, ili je sa nekim od rodbine. (Ako mene pitate i sa rodbinom i bez to dijete nije smijelo biti na ulici ni u kojem slučaju, i ovdje dolazi i do moje gluposti i naivnosti, ni sanjao nisam da ima maloljetne djece među tim ljudima, jer ni pretpostaviti nisam mogao da ih se pušta na ulicu.)

To je sve trajalo sat dva, dok je mati još sakupila neke stvari, ovaj put njene, ženske, jer je u stanici bila porodica sa ženom, mladom djevojkom od nekih 13-14 godina, mužem i mlađim bratom, te je ona htjela da podijeli neke njene stvari te dvije žene.
Vratio sam se do autobuske/željezničke stanice i tu sam se raspitao gdje je dijete koje smo vidjeli ovdje i koje je plakalo za mamom, rečeno mi je da je došla policija sa socijalnom, (predpostavljam da su i volonteri iz http://www.mfs-emmaus.ba, ili mlade žene, cure koje volontiraju na stanici i dolaze iz raznih zemalja, primjetili da nešto neštima, te prijavili su isti slučaj policiji, curica je odvežena na pedijatriju UKC-a Tuzla.

Mene je stid i sramota da nisam u stanju da više od ovoga što sam pružio, pružim tim ljudima, pogotovo toj djeci.
Mene je stid i sramota da živim u državi, gdje podobnici i lizači čizama određenih stranki primaju po 5-6-8-hiljada maraka platu a nisu bili u stanju da blagovremeno reaguju i organizuju adekvatan smještaj, nikome drugome, eto samo toj djeci i njihovim roditeljima.
Meni je krivo i obuzima me bijes do suza, da su neki gradili džamije, crkve, usta su im puna morala, a nisu bili u stanju da koriste svoj uticaj i kontakte, titule i diplome, da pomognu, pa barem da dijeca ne spavaju na ulici ispred željezničke stanice, grada slobode, Tuzle.
Meni je žao da generacije dijece odrastaju sa tim saznanjem, da su im roditelji, sociopate i psihopate, koji se kriju iz svoje dijece, da bi hranili svoj ego i ispunjavali svoje ambicije, na štetu svih nas, pa i same te dijece, za koju tvrde da se bore.
I ovo dijete sa slike je zaslužilo da se neko za nju bori.

MATER VAM JEBEM