Hendikep plus jedan – ili – šta bi ostali medvjedi kada jedan medvjed pojede sve šumske jagode sam?

Kaže Kautsky:
(Karl Johann Kautsky (October 16, 1854 – October 17, 1938) was a Czech-German philosopher, journalist, and Marxist theoretician. Kautsky was recognized as among the most authoritative promulgators of Orthodox Marxism after the death of Friedrich Engels in 1895 until the coming of World War I in 1914 and was called by some the “Pope of Marxism.”)
…” budući da je država nastala iz potrebe da se obuzdavaju klasne suprotnosti; budući da je ona u isto vrijeme nastala usred sukoba tih klasa, to je ona po pravilu država najjače, ekonomski vladajuće klase, koja pomoću države postaje i politički vladajuća klasa i na taj način dobiva nova sredstva za ugnjetavanje i eksploataciju ugnjetavane klase” … Ne samo što su antička i feudalna država oruđe eksploatacije robova i kmetova nego je i moderna država oruđe eksploatacije najamnog rada od strane kapitala.”

Ja ovo kada sam pročitao i osvrnuo se oko sebe, te pogledao ovo jadno društvo u kojem živim, nisam mogao a da izbjegnem pa da se zapitam; “pa dobro kako je evolviralo od marksističke misli 19. – tog stoljeća, do ovoga gdje smo sada i to nakon uspostavljana Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije?”
U svojoj gluposti, ne imajući odgovor na pitanje koje sam sam sebi postavio, i pošto sam se sjetio da je “historija učiteljica života”, vratim se tako na odlomak koji je napisao V.I. Lenin:

(Daljni tekst je preuzet iz V.I. Lenjin Država i revolucija i drugi politički spisi. Str. 15 Poglavlje III. Država – oruđe za eksploataciju ugnjetene klase uz male promjene od moje skromne ličnosti)

“U naše vrijeme imperijalizam i vladavina banaka “razvili su oba ova načina odbrane i ostvarivanja svemoći bogatstva u kojoj hoćete demokratskoj republici do savršenstva.”

Kad, na primjer, u prvim mjesecima nakon izbora u demokratskoj državi, može se reći u medenom mjesecu koalicije između npr. socijalista, zelenih i republikanaca, g. lobista xyz u koalicionoj vladi sabotira sve mjere za obuzdavanja kapitalista i njihovog maroderstva, njihovog pljačkanja državne blagajne (šta je privatizacija nego pljačka državne blagajne kroz prijenos državnog kapitala u ruke privatnog kapitala??) pomoću ugovora privatnim dobavljačima, izvoditeljima, kontraktorima, liferantima, opskrbljivačima, poduzetnicima, potpisnicima ugovora, preuzimateljima posla, ugovarateljima, ugovornim stranama, ugovornicima, zakupcima (ovdje bi se pažljivi čitalac mogao zapitati “pa šta je tu loše? bogatsvo se decentralizuje na više mjesta umjesto da bude koncetrisano na jednom mjestu državi…” ima više argumenata: 1. privatni kapital je nemoguće staviti u korist općeg dobra 2. koliko djeluje decentralizovano, toliko je je i koncetrisano u manjini stanovništva, 3. ne postoje socijalni ugovori koji bi omogućili socijalnu upotrebu privatnog kapitala drugim riječim ovisno je o dobroj volji individue i 4. taj kapital ili bolje rečeno višak vrijednosti produkta i usluga je nastao kroz eksplotaciju kolektivne radne snage gdje je logika da jedna individua raspolaže sa tim kapitalom ili viškom vrijednosti?) i pošto g. lobista xyz pošto je izašao iz vlade (u kojoj je naravno zamjenjen potpuno istim g lobistom xyz), biva od kapitalista nagrađen mjestašcem sa platom od 120 000 eura godišnje – što je to onda?
Neposredno ili posredno podmićivanje?
savez vlade sa trustovima ili “samo” prijateljski odnosi?

“Svemoć bogatsva sigurnija je u demokratskoj republici zato što ona ne zavisi od rđave političke ljušture kapitalizma. (Vidi bank bailouts na google).
Demokratska Republika je najbolja moguća politička ljuštura kapitalizma, i zato kapital, zavladavši tom najboljom ljušturom, zasniva svoju vlast tako sigurno, da nikakva smjena ni ličnosti, ni ustanova, ni partija buržoaske demokratske republike ne potresa tu vlast.”

To je to! Niti sam ja izmislio problem svojim pitanjem, niti sam bliži riješenju problema od Marxa, Trotskog, Lenina i Kautsky-og.
A nije ni Lenin zagrizao u apsolutizam svoga postojanja na papriu, danas, ovdje, dok ja kucam!
Pa u čemu je onda kvaka?

Idemo malo da prošetamo Tuzlom (lijep je i sunčan februarski dan);

Imamo više kafića nego biblioteka. Imamo i više kladionica nego što imamo na primjer privatnih zdravstvenih ustanova.  (Imamo i više od 200 studenata koji sebi ne mogu da priušte kopirati knjige dok kladionice isprintaju i dijele “džabe” na tone papira mjesečno.)
Imamo više apoteka na kvadratni metar nego što je dozvoljeno zakonom. Imamo jedan bazen od 25mx12.5m na kojem treniraju ne samo klubovi iz Tuzle, nego i oni iz okoline (Lukavac).
Imamo Panonsko jezero u koje su uloženi milioni, a koji radi 3 mjeseca (s time i zapošljava samo u ta 3 mjeseca) od 12 mjeseci u godini.
Imamo 250 000 posjetitelja na tom Panonskom jezeru ali isto toliko (čitav jedan grad u tuzlanskom kantonu) nezaposlenih.
Na te nezaposlene dolazi jednak broj neprijavljenih radnika (prema nekim procjenama), što je jednako robovanju.
Imamo 4 mjeseca od izbora, 3 predsjednika, ali još uvijek nemamo vladu, niti je uspostavljena parlamentarna većina.
Imamo oko 2 000 000 raseljenih lica, od toga nekih 50 000 stalnih povratnika.

Nego ovo je možda sve previše zbunjujuće pa da prevedem na jezik dičan našim sugrađanima.

Kladili smo se na gostujuću ekipu sa kvotom 3.30 na hendikep plus jedan za domaćina, pa je kvota narasla na 5.50.
87 – a minuta je (globalno gledano sjebali smo planetu na rast ekonomije bez “limita”), domaćin vodi jedan nula, a skoro 1000 sugrađana je uzelo kredit da može djetetu pelene da kupi.

1 medvjed je pojeo sve šumske jagode, šta ćete vi ostali medvjedice i medvjedi?

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *